Zbog dijagnoze ili tijeka bolesti možete se osjećati tužno, povlačiti se u sebe, biti zabrinuti i imati druge negativne emocije različitog intenziteta. Često kažemo da se osjećamo “depresivno” no to još uvijek ne znači da bolujemo od depresije.

Dijagnozu depresije moguće je postaviti kada se osoba kontinuirano osjeća žalosno svaki dan, veći dio dana, u razdoblju od dva tjedna ili duže i kada je ništa ne može razveseliti, a često i sama izbjegava veselije situacije. Simptomi depresije su: tužno raspoloženje, ravnodušnost, bezidejnost, apatija, anhedonija (izostanak zadovoljstva i u aktivnostima koje su bile izvor zadovoljstva), bolesnici ne mogu uživati, osjećaju se općenito loše, smanjene su energije i brzo se umaraju. Nemaju inicijative ni volje za rad. Osjećaju se napušteno, izolirano i beskorisno. Javljaju se i tjelesne tegobe kao oslabljen apetit, pad seksualne želje, razmišljanje o kraju života, a moguće su i suicidalne misli. Prisutna je nesanica uz teškoće kod uspavljivanja, buđenje tijekom noći i karakteristično rano buđenje. Često su najteža jutra. Depresivni bolesnici često su „ukočenog držanja“.

Depresija često ostaje neprepoznata, i sami bolesnici nekad ju ne prepoznaju. Najlakše se „ušunja“ u život baš u ovakvim situacijama kad je „normalno“ da smo tužni i potišteni. Vaša obitelj, srećom, to vidi i prepoznaje. Nemojte se na njih ljutiti ako Vam savjetuju da potražite pomoć nego ih poslušajte. Sadašnje stanje može dovesti do produbljivanja i obiteljskih i bračnih zategnutih odnosa. Nemojte se mučiti. Odlazak psihijatru i eventualno lijekovi tu su da Vam pomognu. Budite otvoreni za svaku pomoć koju možete dobiti u emocionalno teškim trenutcima.