HOME VIJESTI O NAMA PROJEKTI PSIHOSOCIJALNA POMOĆ I PODRŠKA ŽENAMA OBOLJELIM OD RAKA DOJKE I NJIHOVIM OBITELJIMA VJEŽBAM S NADOM LIMFNA DRENAŽA NORDIJSKO HODANJE HUMANITARNE AKCIJE ZAJEDNO JE LAKŠE RUKE NADE PREVENCIJA I RANO OTKRIVANJE RAKA DOJKE PLANOVI I IZVJEŠĆA ZAHVALE KONTAKT O BOLESTI INFO BRINI O SEBI PSIHOEDUKACIJA ZDRAV ŽIVOT OBILJEŽAVANJE OBLJETNICA HOME VIJESTI O NAMA PROJEKTI PSIHOSOCIJALNA POMOĆ I PODRŠKA ŽENAMA OBOLJELIM OD RAKA DOJKE I NJIHOVIM OBITELJIMA VJEŽBAM S NADOM LIMFNA DRENAŽA NORDIJSKO HODANJE HUMANITARNE AKCIJE ZAJEDNO JE LAKŠE RUKE NADE PREVENCIJA I RANO OTKRIVANJE RAKA DOJKE PLANOVI I IZVJEŠĆA ZAHVALE KONTAKT O BOLESTI INFO BRINI O SEBI PSIHOEDUKACIJA ZDRAV ŽIVOT OBILJEŽAVANJE OBLJETNICA Ivana Lohinski Babić: Ignorirala sam očiti simptom raka te na svojoj koži osjetila koliko je opasno zanemariti sebe! Jelena Lohinski Babić, predsjednica Udruge Nada-Rijeka Kao i sve prijateljice, Riječanke Ivana Lohinski Babić i Sanja Čargonja odlaze zajedno na kavu, razgovaraju o obitelji, ljubavi, filmovima, odijevanju…, priskaču jedna drugoj u pomoć kad je to potrebno, zajedno se smiju i plaču, a imaju i temu koja ih povezuje na poseban način – to je borba s rakom dojke. Ivana i Sanja nisu prijateljice iz škole, sportskog kluba ili s posla, nego iz bolničke sobe. Zbližile su se dok su u KBC-u Rijeka čekale operaciju, a i operirane su na isti dan. – Dijagnozu sam dobila u studenom 2021. godine, imala sam 45 godina. Primijetila sam na lijevoj dojci kuglicu veličine graška, međutim objasnila sam samoj sebi da je to cista ili upala, pa se nisam žurila na pregled. No, počelo me peći i jako boljeti i otišla sam u privatnu kliniku na ultrazvuk, tamo su napravili i punkciju i odmah ustanovili da imam karcinom. Javila sam se u bolnicu i za mjesec dana već sam išla na kemoterapiju. Kriva pretpostavka dovela me do vrlo teške dijagnoze – govori Ivana, koja je danas predsjednica riječke Udruge Nada koja okuplja žene operiranih dojki. S iskustvom koje ima, poziva sve žene da odu na pregled čim primijete nešto sumnjivo. – Ne odgađajte odlazak liječniku i nemojte tražiti opravdanja, nego se pobrinite za sebe. Na svojoj sam koži osjetila koliko je opasno zanemariti sebe. DRUGI KARCINOM Prije operacije prvo je morala na kemoterapiju, jer je tumor bio velik, oko osam centimetara u obujmu. Prošla je 16 kemoterapija u dva ciklusa, zatim i poštednu operaciju, nakon čega su uslijedila 33 zračenja. Intenzivno je liječenje trajalo godinu dana, a Ivana je i dalje pod terapijama. Ustanovljen joj je, naime, i drugi karcinom, i to u limfnim čvorovima u lijevom pazuhu. No, to nije proboj onog prvog, nego posve drugi tip karcinoma, s drugačijim parametrima. – Nastao je na dijelu gdje karcinom dojke inače metastazira, ali ovdje nije riječ o metastazi. U dojci je bio luminalni A karcinom hormonski ovisan o estrogenu, a u limfnim čvorovima luminalni B hormonski ovisan o progesteronima, znači potpuno različit. Isprva promjene na limfi nisu smatrali malignima, no moja je tadašnja onkologinja rekla da je nemoguće da tako velik karcinom nema metastazu i triput su mi radili punkciju limfe. Zahvaljujući tome na trećoj se punkciji pokazalo da su to maligne promjene, ali drugi tip karcinoma, a to je značilo i različitu vrsta liječenja – objašnjava Ivana. Zračenjem su sanirane i promjene na limfi, a naša je sugovornica i dalje na terapiji za oba tipa karcinoma. Otkrivene su joj i određene promjene na plućnoj maramici i na kostima. Nalazi pokazuju da nisu maligne i da su stacionarne, no potrebno ih je stalno pratiti, pa Ivana ide na kontrole svakih nekoliko mjeseci. Sanja Čargonja U POČETNOJ FAZI Sanjina je priča drugačija. U poduzeću u kojem radi organizirali su sistematske preglede, pa se odazvala, istina, zadnji dan. Danas je sretna što se tada uspjela pokrenuti. Na mamografskom pregledu uočili su nešto sumnjivo, pa su je uputili dodatno na ultrazvuk. – Odmah mi je bilo jasno što se događa, ali trebalo mi je vremena da sve procesiram, jer isprva sam bila u šoku. Kad su ustanovili da imam trostruko negativan karcinom dojke, rijedak oblik koji ne ovisi o hormonima, prijateljica koja je imala istu dijagnozu rekla mi je: “Sanja, samo nemoj ništa čitati o tome”. Postupila sam tako, informirala sam se samo o onom osnovnom, tako mi je bilo lakše. Bila sam svježe rastavljena, s troje djece, u podstanarstvu, tu je i posao, jednostavno mi je bilo previše, sve te informacije loše bi djelovale na moju psihu. Ne bježim od problema, nego sam jednostavno takav tip, ne želim se dodatno opterećivati – govori danas 48-godišnja Sanja. Srećom, karcinom je otkriven u početnoj fazi, bio je nešto veći od centimetra. Uklonjen je operacijom, nakon čega je slijedilo 16 kemoterapija i terapija zračenjem, a cijeli je proces trajao nešto manje od godinu dana. JABUKA ZA RUČAK Prvi put su se sadašnje prijateljice srele na bolničkom hodniku, kad je Sanja došla dogovoriti pregled kod kirurginje. Kako Ivana kaže, došla je sama, bez podrške, pognute glave, maramicom krišom brišući suze, kao, nažalost, i brojne druge pacijentice tog odjela. Bolje su se povezale u bolničkoj sobi dok su obje čekale zahvat, a bilo je tu i situacija kakve bi u nekim drugim okolnostima vjerojatno bile smiješne. – Sanja je tada bila na sirovoj prehrani, pa su joj jednom donijeli jabuku za ručak, ne znam kako je to moguće u 21. stoljeću. Dijelile smo onda povrće koje su meni pripremili kao prilog i tako je počelo – sjeća se Ivana, a Sanja dodaje da je Ivana i nju i ostale oboljele žene informirala o tome što im može pomoći da se bolje osjećaju, ali i o pravima koje imaju. Operirane su 23. srpnja 2022. godine, Ivana je bila prije na redu. Još je bila uspavana kad su Sanju stavljali na stol. PRISILNA SELIDBA Danas, dvije godine kasnije, njihova borba još traje. Ivana o liječenju puno istražuje, postavlja liječnicima tisuće pitanja, ali ne dobiva odgovore na sve. Koristi svoja prava i odlazi na fizikalnu terapiju i limfne drenaže, postupke kojima se mogu spriječiti tegobe koje bi se mogle pojaviti u budućnosti. I nju i Sanju najviše žalosti što sustav ne daje informacije o pravima,
Continue Reading