Kategorija: O BOLESTI

MENADŽMENT LIMFEDEMA NAKON MASTEKTOMIJE DOJKE Maja Jokić, dipl. fizioterapeut, certificirani limfoterapeut Prema statističkim podatcima godišnje u Hrvatskoj od karcinoma dojke oboli oko 2 500 žena. Nacionalni program prevencije provodi se od 18. 10. 2006. godine. Većina novih slučajeva otkriva se u ranoj fazi, njih 80 %. Limfedem je najčešća komplikacija nakon mastektomije dojke s disekcijom aksile. Do razvoja limfedema dolazi kod 20 – 30 % pacijentica, a kod 50 % u prvoj godini nakon operacije. Na pojavu limfedema utječe opsežnost kirurškoga zahvata, terapija zračenjem, kemoterapija i individualni faktor. U zadnje tri godine na Zavodu za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu KBC Rijeka tretirano je 146 pacijenata s limfedemom – većina (njih 132) povezani su s karcinomom dojke. Obostrana mastektomija s disekcijom aksile zabilježena je kod 13 % pacijentica. Podjelom po stadijima limfedema 1. stadij  je zabilježen kod 18 %, 2. stadij kod 77 % i  3. stadij kod 5 % pacijentica koje su se javile na liječenje. Kod manjega broja pacijenata limfedem je uočen nakon operativnih zahvata urinarnog trakta i ginekoloških operacija, a kod nekolicine radi se o primarnom limfedemu. Limfni sustav sastoji se od limfnih žila i limfnih organa (limfni čvorovi, timus, slezena, tonzile, Peyerove pločice). Primarna funkcija limfnog sistema je transport limfne tekućine koja je bezbojna i koja se sastoji od međustanične tekućine, krvne plazme, bijelih krvnih stanica i nešto crvenih krvnih stanica. Limfa iz međustaničnog prostora preuzima štetne proizvode metabolizma, velike molekule proteina, kancerogene stanice, mrtve stanice, bakterije, viruse te ih u limfnim čvorovima prerađuje i vraća u krvotok putem vena sve do bubrega koji ih putem mokraće izbacuju iz organizma.  Velike molekule proteina mogu se prenositi isključivo limfom. Zaostajanje velikih molekula proteina u međustaničnom prostoru zbog smanjenog transportnog kapaciteta limfe glavni je problem limfedema. Velike molekule proteina na sebe navlače vodu, pa se stoga limfedem ne liječi diureticima, jer njihovim djelovanjem ne rješavamo problem limfedema. Izbacivanjem vode ostaju nakupine velikih molekula proteina koji mogu biti poticaj za nastanak proteinskih fibroza. Jedna trećina svih limfnih čvorova  nalazi se na vratu. Mjesto predaje limfe u venski sustav nalazi se na spoju v. jugularis i v. subclavie, angulus venosus. Limfoangiomotoriku pokreću mišićne kontrakcije, pokretanje zglobova, peristaltika, pulsiranje krvožilnog sustava kao i razlika u respiratornom tlaku. Uzimajući u obzir ove činjenice vježbe disanja i vježbe opsega pokreta kao i jačanja muskulature neizostavni su dio terapije limfedema. Limfedem se dijeli na primarni i sekundarni limfedem. Primarni limfedem je nasljedan i rijedak, nastaje uslijed anatomskih nedostataka limfnog sustava, bilo zbog smanjenog broja limfnih žila i limfnih čvorova, bilo zbog njihovog suženja. Sekundarni limfedem nastaje kao posljedica oštećenja limfnog puta zbog liječenja karcinoma (operacija, zračenje), uslijed traume, limfne opstrukcije, infekcije, samo prouzročeni, pretilost, a u zemljama u razvoju uzrok može biti i limfatička filarijaza. Limfedem kao posljedica liječenja karcinoma nastaje nakon operativnog zahvata i ovisi o njegovoj opsežnosti, broju uklonjenih limfnih čvorova i zračenju. Rezultat je preopterećenje limfnog sustava gdje volumen limfe prelazi transportni kapacitet uslijed čega dolazi do zaostajanja velikih molekula proteina. Limfedem dijelimo na: – 0. stadij u kom nema vidljivog edema samo predispozicija za njegov razvoj – 1. stadij je spontano reverzibilni edem – 2. stadij je ireverzibilni edem – 3. stadij je limfatička elefantijaza s promjenama na koži i noktima. Zlatni standard konzervativnoga liječenja limfedema je kompletna dekongestivna terapija koja se sastoji iz četiri dijela: manualne limfne drenaže, kompresivnoga povijanja, vježbi, njege kože i savjetovanja. Pregledom dostupnih kliničkih istraživanja došli smo do podataka da manualna limfna drenaža ne povećava rizik od ponovnoga pojavljivanja karcinoma dojke (Hsaio at all, 2015) te da u kombinaciji s kompresivnom terapijom značajno utječe na smanjenje volumena limfedema, kao i na smanjenje simptoma osjećaja bola i težine u ruci u  60 – 80 % ispitanika (Ezzo at all, 2015). Kompletna dekongestivna terapija (KDT) najčešća je metoda izbora liječenja primarnoga i sekundarnoga  limfedema, lipolimfedema kao i flebolimfedema (Heinig B, Wollina U. 2015)  te doprinosi značajnom smanjenju volumena (Koul at all, 2018) kao i povećanju pokretljivosti, smanjenju boli i osjećaju težine, te doprinosi boljoj kvaliteti života (Sezgin Ozcan D, at all 2018; Park JH, 2017). Ispitanici koji su praćeni godinu dana nakon intenzivne faze, a koji su u održavajućoj fazi nosili kompresivni rukav izrađen po mjeri, zadržali su postignuto smanjenje volumena (Ezzo at all 2015). Terapija limfedema odvija se u dvije faze: intenzivna faza ili faza smanjivanja limfedema i održavajuća faza u kojoj želimo zadržati postignuti rezultat iz intenzivne faze. Kompresivno povijanje schort strech povojima imperativ je u intenzivnoj fazi liječenja dok se u održavajućoj fazi koristi kompresivni rukav (ravno tkanje) izrađen po mjeri. Vježbe se provode polako, ritmično, bez naglih pokreta u kombinaciji s vježbama disanja, a pri vježbanju ruka bi trebala biti pod kompresijom. Za njegu kože preporučaju se gelovi i kreme koji su ph-neutralni s dodatkom lipida jer je koža  suha i sklona pucanju. Od drugih tehnika možemo koristiti K-tape trake kao potporu kompletnoj dekongestivnoj terapiji  za dijelove tijela koje ne možemo bandažirati poput trupa i lica. Njihova primjena ispod kompresije nema dodatne učinke na smanjenje limfedema, a samostalna primjena nije pokazala značajne rezultate. Prikaz slučaja 3. stadija limfedema  Radi se o ženskoj osobi starije životne dobi, kod koje je rađena  ljevostrana totalna mastektomija po Maddenu 1971 g., te joj je odstranjena kancerogena tvorba na dorzumu lijeve šake 1995. godine, a 2020. godine dolazi do prijeloma humerusa iste ruke. Limfedem je prisutan unazad deset godina, no prvi put se javlja na terapiju po prijelomu. Prisutna je aksilarna fibroza, smanjen je opseg pokreta u ramenu i laktu i vidljive su kožne promjene (kožni nabori, hiperkeratoza, gljivična infekcija šake). Nakon odrađene intenzivne faze liječenja, koja je trajala deset radnih dana, postignuto je smanjenje volumena za 1 776 ml, povećan je opseg pokreta za 20 stupnjeva, omekšana je fibroza te je smanjen osjećaj težine u ruci. Najveće smanjenje volumena postignuto je sedmi dan terapije, što ukazuje na podatak da bi se mjere za izradu kompresivnog rukava mogle uzimati već nakon tog dana. Iz svega navedenog možemo zaključiti da kompletna dekongestivna terapija pored utjecaja na smanjenje edema utječe i na povećanje pokretljivosti, smanjenje napetosti, zatezanja i  bolnosti čime

PREPOZNAVANJE RANIH SIMPTOMA SRČANOG I MOŽDANOG UDARA Prof. dr. sc. Iva Sorta-Bilajac Turina, dr. med., univ. mag. med., spec. javnozdravstvene medicine Naslovni redoviti profesor medicinske etike Županijski koordinator Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva Predavač prve pomoći (Hrvatski crveni križ) Voditeljica nordijskog hodanja (Hrvatski savez nordijskog hodanja) Odjel socijalne medicine, Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije U mjesecu svibnju obilježava se Svjetski dan hipertenzije (17. 5.), s brojnim javnozdravstvenim akcijama, ove godine pod motom „Izmjeri svoj krvni tlak točno, kontroliraj ga, živi dulje“ (Measure Your Blood Pressure Accurately, Control It, Live Longer). Cijeli mjesec svibanj od 2017. godine proglašen je za „May Measurement Month“, a ove godine pod motom „The Big Squeeze“. Aktivnosti su primarno usmjerene na mjerenje krvnoga tlaka. Povišen krvni tlak jedan je od ključnih faktora rizika za pojavu kako srčanog, tako i moždanog udara. Jako je važno „upoznati svoje brojke“, odnosno usvojiti potrebna znanja i vještina za redovitu samokontrolu razine krvnog tlaka. Kako bi se pridružili obilježavanju, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ-a i Udruga žena operiranih dojki Nada – Rijeka, organizirali su u svibnju predavanje o prepoznavanju ranih simptoma srčanog i moždanog udara. Zainteresirane članice Udruge mogle su prije i nakon predavanja izmjeriti svoj krvni tlak. Uvod Kardiovaskularne bolesti (KVB) vodeći su uzrok morbiditeta i mortaliteta u svijetu i predstavljaju jedan od najvažnijih javnozdravstvenih problema današnjice. Hrvatska spada u zemlje s visokim rizikom od KVB-a. Odgovarajuće mjere primarne i sekundarne prevencije sprječavaju preranu smrt i pobolijevanje od KVB-a. Važno je naglasiti kako, ako se pravovremeno djeluje na čimbenike rizika za nastanak KVB-a, više od 75 % KVB-a je preventabilno. Prema podacima SZO-a 2016. godine KVB bile su uzrok smrti 17,8 milijuna ljudi u svijetu, odnosno predstavljaju 31,4 % sveukupne smrtnosti. Od toga broja 85 % smrti pripisuje se ishemijskoj bolesti srca i moždanom udaru, koji su vodeći uzroci smrti u svijetu. Procjenjuje se da će do 2030. godine KVB biti uzrokom 23 milijuna smrti u svijetu. KVB su odgovorne za oko 4,3 milijuna smrti godišnje u Europi.  Više od tri milijuna umrlih bilo je u dobi nižoj od 60 godina. U Hrvatskoj je prema podatcima iz 2016. godine 23 190 ljudi umrlo zbog KVB-a, što je 45 % ukupnoga mortaliteta. Nastanak srčanog infarkta, moždanog udara, kao i zatajenje bubrega, vezani su, između ostalog, uz hipertenziju –  povišen krvi tlak, od čega godišnje umre preko 10 milijuna ljudi u svijetu. Istraživanja su pokazala kako tek 46 % osoba koje imaju povišeni krvni tlak znaju za svoje zdravstveno stanje (PURE Study). Cilj je da se taj postotak globalno podigne na 96 %. SZO procjenjuje da je: – nepravilna prehrana odgovorna za oko 50 % – tjelesna neaktivnost za oko 20 % i – pretilost za oko 30 % svih hipertenzija. KVB najčešće nastaju kombinacijom nekoliko faktora rizika, od kojih možemo utjecati na: prehranu, pušenje, manjak tjelesne aktivnosti, prekomjernu tjelesnu težinu, povišeni krvni tlak, povišene masnoće u krvi i šećernu bolest. Dakle, temelj primarne prevencije predstavlja promjena životnoga stila. Sekundarna prevencija kod KVB-a predstavlja pravovremeno dijagnosticiranje i liječenje, kako bi se spriječile neželjene posljedice. Simptomi srčanog udara Srčani udar se događa kada se jedna od glavnih srčanih arterija začepi, uzrokujući tako smanjen pritok krvi u srce. Glavni je simptom bol u grudima! U mnogim slučajevima ona je blaga, čak je i nema, posebice kod starijih osoba i dijabetičara. Bol može biti lokalizirana: – ispod prsne kosti – u leđima – abdominalna bol – bol u grudnom košu, rukama i ramenima – bol u vratu, zubima i vilici – bol u leđima. Važno je obratiti pažnju kako se trajanje boli produžuje, tipično preko 20 minuta. Bol je nalik angini pektoris koja, međutim, ne prestaje mirovanjem ili uzimanjem nitroglicerina. Mogu se pojaviti i ostali, manje specifični simptomi poput slabosti, kratkoće daha, mučnine i povraćanja. Važno je istaknuti kako postoje određene razlike u simptomima srčanog udara između muškaraca i žena. Prema American Heart Asssociationu u muškaraca su češći: mučnina i povraćanje, bolovi u vilici, vratu ili leđima, pritisak ili bolovi u prsima i kratkoća daha (gubitak zraka). Kod žena se mogu pojaviti: mučnina i povraćanje, bolovi u vilici, vratu ili gornjem dijelu leđa, bolovi u prsima (ali ne uvijek), bolovi ili pritisak u donjem dijelu prsa ili u gornjem dijelu trbuha, kratkoća daha (gubitak zraka), omaglica ili vrtoglavica, problemi s probavom (obično zatvor) i izražen umor. Simptomi moždanog udara Dvije su glavne vrste moždanog udara: hemoragijski i ishemijski. Ishemijski je onaj u kojem ugrušak zapriječi dotok krvi do mozga. Hemoragijski udar se događa prilikom krvarenja u mozgu uzrokovanim puknutom krvnom žilom. Radi lakšeg prepoznavanja simptoma moždanog udara, American Stroke Association razvila je akronim FAST: F = face (lice) – može doći do asimetrije lica i usnih kutova, tako da se lice „iskrivi“ A = arm (ruka) – slabost ili kompletna oduzetost jedne ruke S = speech (govor) – otežano izgovarati ili razumjeti ono što  se govori T = time (vrijeme) – ako osoba pokazuje neke od gore navedenih simptoma, potrebno je odmah pozvati Hitnu pomoć – 194! Već za 60 sekundi od prekida cirkulacije počinje proces odumiranja moždanih stanica. Stoga je važno obratiti pažnju na tzv. „terapijski prozor“, radi mogućnosti intervencije trombolizom (unutar 3 sata), odnosno trombektomijom (unutar 6 sati). U Hrvatskoj se za lakše prepoznavanje simpotoma koristi akronim GROM: Zaključak Danas se smatra da je moguće reducirati do 50 % prijevremenih smrti i invalidnosti izazvanih KVB-om. Preventabilne su djelovanjem na faktore rizika: – nepravilnu prehranu – tjelesnu neaktivnost i – iz njih posljedičnu pretilost. Stoga je važno od najranije dobi: – usvajati zdrave životne navike – konzumirati raznovrsnu prehranu – baviti se redovitom tjelesnom aktivnošću, te – što manje vremena provoditi u sjedilačkom obliku ponašanja. Jako je važno „upoznati svoje brojke“, odnosno usvojiti potrebna znanja i vještina za redovitu samokontrolu razine krvnog tlaka.

Prehrana onkoloških bolesnika Margareta Benković, mag. nutr. Nutricionistica u Savjetovalištu za prehranu Centar za psihološku pomoć Udruge žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU* Zloćudne bolesti značajan su javnozdravstveni problem. Drugi su najvažniji uzrok smrtnosti iza bolesti srca i krvnih žila. Zahvaljujući mogućnostima ranog otkrivanja zloćudnih bolesti, preživljenje je, u odnosu na 70-e godine prošlog stoljeća, poraslo za oko 20 % i zloćudne bolesti danas se smatraju kroničnim bolestima. S obzirom na činjenicu da se oko 35% od ukupno dijagnosticiranih tumora kod muškaraca te do 60% kod žena u razvijeni zemljama može se povezati s prehranom, ista zaokuplja veliku pažnju i zanimanje oboljelih. Naime na vlastitu prehranu možemo početi djelovati već danas. Osobe oboljele od zloćudnih bolesti možemo podijeliti na one koje su u procesu osnovnog liječenja te na osobe koje žive s rakom nakon osnovnog liječenja. Druga skupina uključuje osobe koje nakon liječenja više nemaju bolesti, one koje nastavljaju primati lijekove kako bi se smanjio rizik od povrata bolesti, kao i osobe čija je bolest pod dobrom kontrolom i koje imaju malo simptoma, a primaju liječenje kako bi se zloćudna bolest zbrinjavala kao kronična bolest. Trećina smrti uzrokovanih zloćudnim bolestima može se povezati s načinom prehrane i životnim navikama kao što su siromašna prehrana, tjelesna neaktivnost, konzumacija alkohola i duhana, prekomjerna tjelesna masa i pretilost. Nijedan popis čimbenika koji su u funkciji zaštite zdravlja, prevencije bolesti i razvoja zdravih životnih stilova nije zamisliv bez pravilne, odgo­varajuće prehrane i održavanja primjerene tjelesne mase tijekom cijelog života. Tijekom liječenja i oporavka od zloćudnih bolesti iznimno je važna pravilna prehrana prilagođena stanju organizma, fazi liječenja te reakciji na tera­pije. Pritisnuti bolešću, pacijenti često izražavaju spremnost učiniti drastične promjene u prehrani koje, ako nisu uravnotežene, neće donijeti nikakav boljitak. Pravilna prehrana ne zahtijeva nužno drastične promjene, već prilagodbu trenutnom stanju i potrebama organizma Neka od najčešćih pitanja i problema oboljelih od zloćudnih bolesti vezanih za prehranu: Koju hranu smijem, a koju ne smijem jesti? Što da uzimam za imunitet? Što da uzmem da očuva zdrave stanice tijekom kemoterapije? Što da jedem za podizanje leukocita? Što da jedem za vrijeme kemoterapije? Nemam apetit. Jedem na silu, jer znam da moram. Gubim tjelesnu masu. Hrana mi se gadi. Bojim se jesti, jer tako hranim karcinom. Izbacila sam sve ugljikohidrate, da izgladnim stanice raka Postoji mnogo različitih stručnih, ali i nestručnih mišljenja o tome kako bi se osobe oboljele od zloćudnih bolesti trebale hraniti. Na tržištu je i mnogo preparata i nije uvijek lako prepoznati što zaista ima smisla uzimati i kad, a što je nepotrebno, ili čak može imati negativan utjecaj na zdravlje. Nemoj nagađati i trošiti vrijeme. Klikni na gumb, provjeri koje je kvalitete tvoja prehrana i zatraži stručno usmjerenje. „Šećerom hranim rak“ Konstatacija da se rak hrani šećerom iznimno je pojednostavljena. To je, zapravo, netočna formulacija, jer progresija raka ovisi o mnogo čimbenika. Kad govorimo o prehrani, i zdravim i oboljelim ljudima preporučuje se slatkiše svesti na minimum, odnosno promatrati ih kao povremenu poslasticu. Previše šećera nije dobrodošlo u prehrani kao niti previše kofeina, alkohola i crvenog mesa. U principu previše bilo čega. Tko se pridržava osnovnih principa, bez straha se može povremeno zasladiti nečim što voli. Prehrana je izrazito bitna potpora u liječenju zloćudnih bolesti. Općenito, prednost treba dati namirnicama biljnog podrijetla, kvalitetnim izvorima bjelančevina, vitamina i mineralnih tvari, složenih ugljikohidrata i kvalitetnih masnoća; odnosno hrani visoke nutritivne vrijednosti. Važno je unositi adekvatnu količinu tekućine, prvenstveno vode. S obzirom na to da su prehrambene potrebe individualne, preporuča se savjetovanje s nutricionistom kako bi se dobile preporuke kreirane za vlastite potrebe. Bolesnika tijekom liječenja treba pratiti i kontinuirano prilagođavati prehranu njegovom trenutnom stanju i potrebama. Iako se prehrani treba pristupiti na individualnoj razini, ovo su neki savjeti koji mogu pomoći u pridržavanju uravnotežene prehrane: Pokušajte jesti uglavnom hranu biljnog porijekla – to znači ograničiti unos životinjskih proizvoda i uključiti više povrća i voća, Povećajte dnevni unos voća, povrća i cjelovitih žitarica. Dobro opće pravilo je nastojati jesti pet porcija povrća i dvije porcije voća dnevno (jedna šalica npr. brokule je jedna porcija). Također, pokušajte jesti više grahorica (npr. grah i leća), ako ih podnosite, Smanjite unos prerađene hrane, crvenog mesa, animalnih masnoća i alkohola, Smanjite unos visokokalorične hrane, kao što su slatki napitci, brza hrana te slatkiši ili bomboni, Ograničite unos alkohola (npr. piva, vina ili žestokih pića) na najviše dva pića dnevno za muškarce te jednog pića dnevno za žene. Konzumacija alkohola tijekom liječenja nije preporučljiva, Smanjite veličinu porcija i povećajte učestalost planiranih obroka, Smanjite unos grickalica i broja obroka izvan kuće, Povećajte raznovrsnost hrane i osigurajte prikladan unos hranjivih tvari, Dodaci prehrani se NE preporučuju osobama koje žive s rakom bez savjetovanja s liječnikom. Tjelesna masa Kod onkoloških bolesnika iznimno je važno pratiti tjelesnu masu. Čak i mali gubitak tjelesne mase (manje od 5%) prije početka liječenja, povezan je s lošijim prognozama i smanjenom kvalitetom života bolesnika. Vrste liječenja zloćudnih bolesti koje utječu na unos hrane su operacija, kemoterapija, radioterapija i imunoterapija. Tijekom liječenja zloćudnih bolesti mogu se pojaviti nuspojave koje utječu na unos hrane, kao što su promjene okusa i mirisa, ranice u ustima, suha usta, problemi s gutanjem, kronični umor, povraćanje, proljev, zatvor, bolovi, depresija, anksioznost, i mogu dovesti do pothranjenosti bolesnika što rezultira smanjenom sposobnosti organizma da se bori protiv infekcija. Gubitak tjelesne mase i malnutricija (pothranjenost)  prisutni su kod većine bolesnika i oko 20% bolesnika umire zbog pothranjenosti, a ne same bolesti. Najvećem riziku od malnutricije su izloženi bolesnici s  karcinomom pluća i probavnog sustava (želuca, debelog crijeva, rektuma, jetre, gušterače). Neke zloćudne bolesti, pogotovo rak gušterače i želuca, izazivaju izrazitu kaheksiju, pa bolesnici izgube 10–20% tjelesne mase. Temeljni uzrok tumorske kaheksije je složeno metaboličko stanje u čijoj je osnovi hiperkatabolizam. Smanjuje se sinteza bjelančevina, a povećava njihova razgradnja. Standardnom nutritivnom potporom nije moguće zaustaviti tjelesno propadanje u sindromu tumorske anoreksije i kaheksije. Primjena megestrol acetata i enteralne prehrane s povišenim unosom EPA od 2,2 g/dan u trajanju od 8 tjedana poželjna je terapijska kombinacija u bolesnika s izraženom tumorskom anoreksijom i kaheksijom. Posljedice malnutricije su  povećani rizik za nastanak komplikacija, smanjeni odgovor i toleranciju na liječenje, smanjenje kvalitete života, niža stopa preživljavanja i povećanje troškova liječenja. Konzumacija odgovarajućih obroka i vrsta