Asertivnost predstavlja takav oblik komunikacije kojim iskreno izražavamo vlastite osjećaje, mišljenja, stavove i potrebe, a da pri tome ne vrijeđamo druge ljude/osobe i ujedno uvažavamo njihovo mišljenje. Upravo jer prilikom asertivne komunikacije trebamo obratiti pažnju na sve ove elemente ona nije tako jednostavna i iziskuje našu koncentraciju kao i spremnost na to da se drugoj osobi možda neće svidjeti naša iskrenost te postavljanje granica i jasnih zahtjeva.
Asertivna komunikacija posebno je važna za onkološke pacijente koji, zbog okolnosti u kojima se nalaze, vlastitih emocionalnih reakcija, strahova i fizičkog stanja imaju brojne potrebe koje druge osobe nužno ne moraju pretpostaviti i razumjeti. Asertivna komunikacija može pomoći kako bi onkološki pacijenti dobili odgovarajuću pomoć i podršku, i to baš onakvu kakva je njima u tom određenom trenutku potrebna te kako bi se izbjegle situacije nesporazuma, ljutnje, ogorčenja ili razočarenja zbog neostvarenih želja i potreba, neizrečenih poruka.

Jasnim iznošenjem vlastitih osjećaja, pojašnjenjem kako se osjećamo i emocionalno i fizički te jasnim iznošenjem svojih potreba, drugoj osobi dajemo jasnu poruku što nam treba i kako nam može pomoći. Time izbjegavamo situaciju da nam se nude i nameću oblici pomoći i podrške koje ne trebamo ili ne želimo, koji nam stvaraju dodatni stres i nelagodu. Na taj način postavljamo jasne granice, ali ujedno i olakšavamo osobi ispred nas jer ne mora brinuti hoće li njen postupak prema nama biti ispravan. Ponekad se osobe kojima jasno iskažemo naše osjećaje, potrebe i zahtjeve razočaraju, jer oni nisu u skladu s njihovim željama i očekivanjima i načinima na koji su nam željeli pomoći. To su neke neugodne posljedice asertivne komunikacije, ali dugoročno se jasnom i otvorenom komunikacijom mogu spriječiti nesporazumi i sukobi, smanjiti stres i povećati samopoštovanje i samopouzdanje osobe koja je na asertivan način iskazala svoje potrebe, mišljenje i stavove. Asertivna komunikacija, osim iznošenja emocija, mišljenja i stavova uključuje i pohvalu, zahvalu, predlaganje rješenja, prostor za ispriku, čime pokazujemo da poštujemo drugu osobu.

Asertivna komunikacija s liječnicima daje prostora pacijentu za iznošenje svojih potreba i spremnosti za sudjelovanje u procesu liječenja i poželjna je kada pacijent treba dodatne informacije ili je u poziciji da sudjeluje u donošenju odluka o svom liječenju.

Posttraumatski stresni poremećaj

Iako postoji dvojba mogu li sama maligna bolest i/ili strah od liječenja izazvati posttraumatski stresni poremećaj ta mogućnost nije potpuno isključena. Sigurno je da bolest može dovesti do pojave simptoma posttraumatskog stresa kao reakcije na životno ugrožavajuću spoznaju maligne bolesti. Kad se dogode strašna zbivanja, mnogi su ljudi njima trajno pogođeni i kod nekih su učinci dugotrajno izraženi tako da osobu onesposobe te predstavljaju poremećaj. Općenito, zbivanja koja će vjerojatno izazvati posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ona su koja izazivaju osjećaje straha, bespomoćnosti ili užasa, a nekim izrazito ranjivim pojedincima dijagnoza maligne bolesti može biti takav događaj.