Anksioznost se očituje kroz sveobuhvatan osjećaj zabrinutosti, bojazni, nemira i straha te je praćena brojnim tjelesnim reakcijama, poput napetosti, teškoća s disanjem, lupanja srca te teškoća sa spavanjem, pažnjom i koncentracijom, manjkom apetita, povećanom iritabilnošću i slično. Razvojno gledano, anksioznost je čovjeku potrebna u svrhu zaštite no kad počne ometati svakodnevno funkcioniranje i narušava kvalitetu života, prelazi u patološku fazu i potrebna je intervencija.

Psihološki problemi koji se javljaju kao posljedica spoznaje bolesti i traju tijekom liječenja, ne samo danima nego ponekad tjednima i mjesecima, mogu otežati i usporiti tijek liječenja i oporavka te je stoga dobro pravodobno intervenirati u smjeru redukcije anksioznosti prije nego se razvije neki anksiozni poremećaj.

Ako se to ipak dogodi, potrebno je potražiti pomoć psihologa i psihijatra jer je ponekad osim psihoterapije potrebna i farmakoterapija. Pacijenti ponekad iskuse napad panike. Napad panike nagli je nastup neupadljivog, kratkog razdoblja izrazite nelagodnosti ili straha, praćen somatskim ili spoznajnim simptomima. Ne ugrožava životno osobu koja ga je doživjela no potrebno je savjetovanje i psihoedukacija kako bi se smanjila njihova pojava.