Nekako kroz život shvatimo da postoje trenuci koji se ne dešavaju slučajno . Pa tako i ovaj posjet Vukovaru. Gradu koji je pretrpio toliko patnje i boli, toliko gubitaka i na kraju se izdigao iz svih nevolja poput heroja jer to u stvari i je. Nijemo bez teksta, sa bolom u srcu, grčom u želucu i suzama u očima obilaziš memorijalne centre i ne vjeruješ ,ne shvačaš i prolazi ti misao “pa zar je moguće da čovjek nad čovjekom može takve grozote raditi”, ali da, nažalost moguće je.

A kiša, ni kiša nije slučajno padala … ona se pobrinula da sakrije svaku suzu koja se kotrljala niz obraz.

Pa možemo slobodno povuć paralelu sa životom gdje doživimo i bol i patnju i borbu za život a ovo nam može biti podsjetnik da ni sami neznamo koliko možemo podnijeti i bit jaki i snažni kad nas zadese nevolje. Jer ovaj grad je preživio, ostali su ožiljci ali on i dalje živi.