Često se u društvu može čuti kako je čovjek sklon traženju aktivnosti koje ga ispunjavaju i potiču na osobni rast i razvoj. One ga ujedno i uslijed razdoblja težih životnih okolnosti usrećuju i daju energiju za ustrajnu borbu s poteškoćama te predstavljaju čovjekovu osobnu „psihoterapiju “. Iako je zasigurno poželjno da svaki pojedinac u skladu sa svojim interesima razvija osobnu „psihoterapiju “, važno je i znati što označava stručni pojam psihoterapije i zašto baš odlazak na stručnu psihoterapiju može imati iznimno korisne efekte na pojedinčev život.

Psihoterapija označava interaktivni proces između terapeuta i klijenta tijekom kojeg se zajednički radi na otkrivanju klijentovih problema koji se tiču prisutnosti osjećaja patnje ili težih emocionalnih smetnji. Pritom je psihoterapijski proces usmjeren na jačanje postojećih i otkrivanje novih mehanizama nošenja sa stresom i životnim neprilikama. No, psihoterapija nije korisna samo za pojedince koji se osjećaju kao da ne se ne znaju nositi sa životnom situacijom u kojoj se nalaze, već i za sve pojedince željne osobnog rasta i razvoja, jačanja na putu do ostvarenja želja, otkrivanja vlastitih potencijala i življenja ispunjenijeg života.

Iako ponekad možemo imati percepciju da sve zadaće psihoterapije možemo postići i u razgovoru s obitelji ili prijateljima, iza svake psihoterapijske seanse stoji dugogodišnje školovanje terapeuta osposobljenog da svojim znanjem i iskustvom uspostavi terapijski odnos. Pravilnom uspostavom odnosa i vlastitim vještinama terapeut bi trebao razumjeti klijentov problem bez donošenja sudova te vještinama slušanja i razumijevanja pomoći klijentu pri ublažavanju problema ili mu pomoći da se uspješnije s njima suočava.

Bolje nošenje s problemima i emocionalnom nelagodom, poticanje uvida i samoanalize kod klijenta, kao i usvajanje novih vještina poželjni su ishodi svake psihoterapije iako psihoterapeut može biti različitog psihoterapijskog pravca. Psihoterapijski pravci označavaju specifičan skup teorijskih znanja, vještina i tehnika koji se temelji na različitim načinima gledanja na čovjeka i odrednice njegovog ponašanja. Pritom niti jedan psihoterapijski pravac nije točniji ili ispravniji od drugog, već klijentima različito odgovaraju ovisno o njihovim temeljnim uvjerenjima o svijetu ili vrsti problema s kojim ulaze u psihoterapijski proces. Danas postoji nekoliko desetaka različitih oblika psihoterapija, no sasvim je sigurno da sve znanstveno utemeljene psihoterapije potiču ljude diljem svijeta na pozitivne promjene i izgradnju sebe kao osobe.

Izvori:

Corey, G. (2004). Teorija i praksa psihološkog savjetovanja i psihoterapije. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Jukić, V. i Pisk, Z. (2008). Psihoterapija – škole i psihoterapijski pravci u Hrvatskoj danas. Zagreb: Medicinska naklada.