Primarna funkcija limfnog sistema je transport limfne tekućine koja je bezbojna i koja se sastoji od međustanične tekućine, krvne plazme, bijelih krvnih stanica i nešto crvenih krvnih stanica. Limfa iz međustaničnog prostora preuzima štetne proizvode metabolizma, velike molekule proteina, kancerogene stanice, mrtve stanice, bakterije, viruse te ih u limfnim čvorovima prerađuje i vraća u krvotok putem vena sve do bubrega koji ih putem mokraće izbacuju iz organizma.  Velike molekule proteina mogu se prenositi isključivo limfom. Zaostajanje velikih molekula proteina u međustaničnom prostoru zbog smanjenog transportnog kapaciteta limfe glavni je problem limfedema. Velike molekule proteina na sebe navlače vodu, pa se stoga limfedem ne liječi diureticima, jer njihovim djelovanjem ne rješavamo problem limfedema. Izbacivanjem vode ostaju nakupine velikih molekula proteina koji mogu biti poticaj za nastanak proteinskih fibroza. Jedna trećina svih limfnih čvorova  nalazi se na vratu. Mjesto predaje limfe u venski sustav nalazi se na spoju v. jugularis i v. subclavie, angulus venosus.

Limfoangiomotoriku pokreću mišićne kontrakcije, pokretanje zglobova, peristaltika, pulsiranje krvožilnog sustava kao i razlika u respiratornom tlaku. Uzimajući u obzir ove činjenice vježbe disanja i vježbe opsega pokreta kao i jačanja muskulature neizostavni su dio terapije limfedema.

Limfedem se dijeli na primarni i sekundarni limfedem. Primarni limfedem je nasljedan i rijedak, nastaje uslijed anatomskih nedostataka limfnog sustava, bilo zbog smanjenog broja limfnih žila i limfnih čvorova, bilo zbog njihovog suženja.

Sekundarni limfedem nastaje kao posljedica oštećenja limfnog puta zbog liječenja karcinoma (operacija, zračenje), uslijed traume, limfne opstrukcije, infekcije, samo prouzročeni, pretilost, a u zemljama u razvoju uzrok može biti i limfatička filarijaza.

Limfedem kao posljedica liječenja karcinoma nastaje nakon operativnog zahvata i ovisi o njegovoj opsežnosti, broju uklonjenih limfnih čvorova i zračenju. Rezultat je preopterećenje limfnog sustava gdje volumen limfe prelazi transportni kapacitet uslijed čega dolazi do zaostajanja velikih molekula proteina.

Limfedem dijelimo na:

– 0. stadij u kom nema vidljivog edema samo predispozicija za njegov razvoj

– 1. stadij je spontano reverzibilni edem

– 2. stadij je ireverzibilni edem

– 3. stadij je limfatička elefantijaza s promjenama na koži i noktima.

Zlatni standard konzervativnoga liječenja limfedema je kompletna dekongestivna terapija koja se sastoji iz četiri dijela: manualne limfne drenaže, kompresivnoga povijanja, vježbi, njege kože i savjetovanja.

Pregledom dostupnih kliničkih istraživanja došli smo do podataka da manualna limfna drenaža ne povećava rizik od ponovnoga pojavljivanja karcinoma dojke (Hsaio at all, 2015) te da u kombinaciji s kompresivnom terapijom značajno utječe na smanjenje volumena limfedema, kao i na smanjenje simptoma osjećaja bola i težine u ruci u  60 – 80 % ispitanika (Ezzo at all, 2015).

Kompletna dekongestivna terapija (KDT) najčešća je metoda izbora liječenja primarnoga i sekundarnoga  limfedema, lipolimfedema kao i flebolimfedema (Heinig B, Wollina U. 2015)  te doprinosi značajnom smanjenju volumena (Koul at all, 2018) kao i povećanju pokretljivosti, smanjenju boli i osjećaju težine, te doprinosi boljoj kvaliteti života (Sezgin Ozcan D, at all 2018; Park JH, 2017). Ispitanici koji su praćeni godinu dana nakon intenzivne faze, a koji su u održavajućoj fazi nosili kompresivni rukav izrađen po mjeri, zadržali su postignuto smanjenje volumena (Ezzo at all 2015).

Terapija limfedema odvija se u dvije faze: intenzivna faza ili faza smanjivanja limfedema i održavajuća faza u kojoj želimo zadržati postignuti rezultat iz intenzivne faze.

Kompresivno povijanje schort strech povojima imperativ je u intenzivnoj fazi liječenja dok se u održavajućoj fazi koristi kompresivni rukav (ravno tkanje) izrađen po mjeri.

Vježbe se provode polako, ritmično, bez naglih pokreta u kombinaciji s vježbama disanja, a pri vježbanju ruka bi trebala biti pod kompresijom.

Za njegu kože preporučaju se gelovi i kreme koji su ph-neutralni s dodatkom lipida jer je koža  suha i sklona pucanju.

Od drugih tehnika možemo koristiti K-tape trake kao potporu kompletnoj dekongestivnoj terapiji  za dijelove tijela koje ne možemo bandažirati poput trupa i lica. Njihova primjena ispod kompresije nema dodatne učinke na smanjenje limfedema, a samostalna primjena nije pokazala značajne rezultate.

Prikaz slučaja 3. stadija limfedema

 Radi se o ženskoj osobi starije životne dobi, kod koje je rađena  ljevostrana totalna mastektomija po Maddenu 1971 g., te joj je odstranjena kancerogena tvorba na dorzumu lijeve šake 1995. godine, a 2020. godine dolazi do prijeloma humerusa iste ruke. Limfedem je prisutan unazad deset godina, no prvi put se javlja na terapiju po prijelomu. Prisutna je aksilarna fibroza, smanjen je opseg pokreta u ramenu i laktu i vidljive su kožne promjene (kožni nabori, hiperkeratoza, gljivična infekcija šake).

Nakon odrađene intenzivne faze liječenja, koja je trajala deset radnih dana, postignuto je smanjenje volumena za 1 776 ml, povećan je opseg pokreta za 20 stupnjeva, omekšana je fibroza te je smanjen osjećaj težine u ruci. Najveće smanjenje volumena postignuto je sedmi dan terapije, što ukazuje na podatak da bi se mjere za izradu kompresivnog rukava mogle uzimati već nakon tog dana.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da kompletna dekongestivna terapija pored utjecaja na smanjenje edema utječe i na povećanje pokretljivosti, smanjenje napetosti, zatezanja i  bolnosti čime povećavamo kvalitetu života i sposobnost obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti.

U KBC Rijeka pri Zavodu za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu radi tim limfoterapeuta i fizijatra koji su i članovi multidisciplinarnog tima za karcinom dojke KBC Rijeka koji se trudi  aktivno sudjelovati u podizanju svjesnosti o problemu limfedema, kao i u njihovom rješavanju.